ponedjeljak, 02.10.2006.

...everything fell apart...

mislim da ne moram pisati čije je ovo lyric...

It starts with
One thing, I don’t know why
It doesn’t even mather how hard you try
Keep that in mind
I designed this rhyme
To explain due time
All I know
Time is a valuable thing
Watch it fly by as the pendulum swings
Watch it count down ’till the end of the day
Clock ticks life away
It’s so unreal
You didn’t look out below,
Watch the time go right out the window
Tryn’ to hold on
Didn’t even know, I wasted it all
Just to watch you go
I kept everything inside
And even though I tried
It all fell apart
What it’s meant to be
Will, eventually be,
A memory of a time,
When I tried so hard and got so far
But in the end, it doesn’t even matter...
I had to fall, to loose it all...
But in the end, it doesn’t even matter...

One thing, I don’t know why
It doesn’t even mather how hard you try
Keep that in mind
I designed this rhyme
To remind myself
How I tried so hard...
Dispite the way you were mocking me
Acting like I was part of your property
Remembering all the times you fought with me
I’m surprised it got so far
Things aren’t the way they were before
You wouldn’t even recognize me anymore
Not that you knew me back then
But it all comes back to me
In the end...

You kept everything inside
And even though I tried it all fell apart
What it meant to be, will
Eventually, be a memory of a time
When I tried so hard,
And got so far,
But in the end, it doesn’t even matter
I had to fall, to loose it all
But in the end, it doesn’t even matter

I’ve put my trust in you
Pushed as far, as I can go
For all this
There’s only one thing you should know

I’ve put my trust, in you
Pushed as far as I can go
For all this
There’s only one thing you should know...
I tried so hard,
And got so far,
But in the end, it doesn’t even matter
I had to fall, to loose it all,
But in the end, it doesn’t even matter

Već nekoliko puta do sada mi je došlo da ostavim blog i da više ne pišem ali uvijek bi me nešto spriječilo i tako bi ostao. Pa i jučer kada sam htio napisati ovaj post nisam mogao, kao i svi ostali, otvoriti blog editor. Ali ovaj put odluka je konačna i nema povratka! Sa ovim blogom je svršeno. Možda jednom otvorim ponovno blog ali to neće biti na blog.hr i neće biti standardnog oblika no o tom po tom! Hvala onima koji su se tu i tamo sjetili otvoriti blog i ostaviti kom. Eto to je sve što imam za reći. Osim možda razloga zatvaranja, a to je da mi je neš puklo i da ga se želim riješiti. Dosta mi ga je.
Uživajte ljudi...
C ya in next life...

srijeda, 27.09.2006.

... one of mine ...

I still remember the time,
When we were together,
The time when days without you was eternity,
And the time with you was tiny moments,
That I'll never forget!

It's been long time ago,
But I still can't get out of my head,
Some moments from that time,
Some memories just won't let me go!

When I get old I'll still remember all of this,
But in that time it won't hurt any more!
That memories will be dead in my heart,
House of dead memories!!!

ponedjeljak, 25.09.2006.

...no comment...

Nunca Te Olvidare

Pueden pasar tres mil ańos.
Puedes besar otros labios,
Pero nunca te olvidaré,
Pero nunca te olvidaré.

Puedo morirme mańana.
Puede secarse mi alma,
Pero nunca te olvidaré,
Pero nunca te olvidaré.

Pueden borrar mi memoria.
Pueden robarme tu historia,
Pero nunca te olvidaré,
Pero nunca te olvidaré.

Cómo olvidar tu sonrisa.
Cómo olvidar tus miradas.
Cómo olvidar que rezaba
Para que no te marcharas.

Cómo olvidar tus locuras.
Cómo olvidar que volabas.
Cómo olvidar que aún te quiero
Más que a vivir, más que a nada.

Pueden pasar tres mil ańos.
Puedes besar otros labios,
Pero nunca te olvidaré,
Pero nunca te olvidaré.

Puedo morirme mańana.
Puede secarse mi alma,
Pero nunca te olvidaré,
Pero nunca te olvidaré.

Puedes echarme de tu vida.
Puedes negar que me querías,
Pero nunca te olvidaré.
Sabes que nunca te olvidaré.

Cómo olvidar tu sonrisa.
Cómo olvidar tus miradas.
Cómo olvidar que rezaba
Para que no te marcharas.

Cómo olvidar tus locuras.
Cómo olvidar que volabas.
Cómo olvidar que aún te quiero
Más que a vivir, más que a nada.

Pueden pasar tres mil ańos.
Puedes besar otros labios,
Pero nunca te olvidaré,
Pero nunca te olvidaré,
Pero nunca te olvidaré,
Pero nunca te olvidaré.

by: Enrique Iglesias

Evo novog posta. Samo toliko da ne stoji onaj prošli. Neću ništa više pisati. I ovo je već dovoljno. Ajde ljudi budem malo više pisao kada mi se dude dalo.

nedjelja, 17.09.2006.

...nešt...

Daniel Powter - Bad Day

Where is the moment we needed the most
You kick up the leaves and the magic is lost
They tell me your blue skies fade to gray
They tell me your passion's gone away
And I don't need no carryin' on

You stand in the line just to hit a new low
You're faking a smile with the coffee you go
You tell me your life's been way off line
You're falling to pieces every time
And I don't need no carryin' on

Because you had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day
The camera don't lie
You're coming back down and you really don't mind
You had a bad day
You had a bad day

Will you need a blue sky holiday?
The point is they laugh at what you say
And I don't need no carryin' on

You had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day
The camera don't lie
You're coming back down and you really don't mind
You had a bad day

(Oooh.. a holiday..)

Sometimes the system goes on the blink
And the whole thing turns out wrong
You might not make it back and you know
That you could be well oh that strong
And I'm not wrong

(yeah...)

So where is the passion when you need it the most
Oh you and I
You kick up the leaves and the magic is lost

Cause you had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day
You've seen what you like
And how does it feel for one more time
You had a bad day
You had a bad day

Evo ljudi neam pojma šta me puklo al eto novog posta... jakog posta...
Ne znam kaj da vam kažem. Ne znam ni zašto više i pišem na blogu kad ga čita nekoliko ljudi. Sve sam zapostavio i ništa mi se neda. Iako u zadnjih par dana govorim da sam ok i izgledam kako da je tako u mojoj glavi je vrpa problema i ne znam kako ih riješiti. Uz to još i nikako da se naspavam. Što napraviti kada se loši dani redaju jedan za drugim i kada se čini da je loš dan od prije tjedan dana bio dobar u usporedbi sa današnjim? Ne znam kako ali bio bi red da se razvedrim već jednom i da otpilim svo nepotrebno nerviranje i pustiti neka se stvari događaju kako moraju. Ali ne mogu. Toliko puta sam pomislio pa i pokušao se riješiti svih sranja koja me iz dana u dan muče ali nikako da ih se riješim. Uvijek taman kada sve krene dobro dogodi se nešto što me vrati korak iza neg što sam bio prije nego li sam išta pokušao. Valjda će jednom krenuti... ne znam šta da više pišem, a i neda mi se...
ajd ljudi uživajte...
c ya...

srijeda, 13.09.2006.

evo da ipak nešt napišem nakon dugo vremena

PROČITAJTE OVAJ lyric

Within Temptation - Memories

Memories, memories, memories

In this world you tried
Not leaving me alone behind
There's no other way
I prayed to the gods let him stay
The memories ease the pain inside,
Now I know why

All of my memories keep you near.
In silent moments,
Imagine you'd be here.
All of my memories keep you near,
Your silent whispers, silent tears

Made me promise I'd try
To find my way back in this life.
I hope there is a way
To give me a sign you're okay.
Reminds me again it's worth it all
So I can go home.

All of my memories keep you near.
In silent moments,
Imagine you'd be here.
All of my memories keep you near,
Your silent whispers, silent tears.

Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
Darling, you know I'll love you
till the end of time.

All of my memories keep you near.
In silent moments,
Imagine you'd be here.
All of my memories keep you near,
Your silent whispers, silent tears.

All of my memories...


Red je da objavim novi post al nikako da odvojim vremena za to. Opet gubim volju za ičime... khm kad razmislim ne znam jesam li ju ikada i imao. Promatram svijet i događanja oko sebe i toliko bih toga promijenio ali jedva i sebe promijenim, a kamoli nekog drugog. Gledam kako mi izgleda slovo "d" kada ga pišem i ispravljam se, a na svoje osobine i to kakav postajem ni ne obračam pažnju. Osječam promjene na sebi i smatram da nisu uredu no ništa ne poduzimam da ih zaustavim! Posvečujem previše pažnje nevažnim stvarima i pitam se kada će to stati. E ljudi neda mi se više pisati tako da vas još pozdravljam i uživajte svi!

pozz...

nedjelja, 27.08.2006.

...god damn war...

Kako što se te do sada na vijestima čuli trojca su stradala kada su naišli na minu. Žalosno je to kada 10 godina poslje rata stradavaju ljudi ni krivi ni dužni. Što je najgore to je bilo na udaljenosti oko 20 cm od ceste no malo dublje. Taj dio je bio razminiravan no našli su 6 od 7 postavljenih mina. Čovjek koji ih je postavio rekao je od prilike di bi trebala biti i ta 7. no eto tek sad je nađena. Nesreća se dogodila možda 1km od mene no eksplozija se dobro čula. Kada su odvozili bager s kojim su zapravo i aktivirali minu vidio sam silinu te eksplozije. Mislio sam slikati mjesto nesreće no bila je policija tako da se nije moglo ni prići. Zbilja sam se zamislio nakon ove nesreće. To područje je trebalo biti razminirano no očito nije. Prolazio sam tamo stotinu puta i nisam ni slutio da je 20 cm od ceste mina. Sada se zapitam gdje sam sve prošao tako kraj mine, a da ni ne znam!? Često sam se znao biciklom zaputiti po seoskim putevima koji ovdje postoje no mislim da ću od sada razmišljati hoću li uopće i silaziti s asfalta. Znam da na nekim djelovima postoji velika opasnost od mina no očito je da ih možemo očekivati i di se najmanje nadamo. Što je najgore to nije prvi slučaj da ne netko naletio na minu u ovom selu. Dogodilo se to i prije nekoliko godina no taj čovjek je poginuo. Ne znam što je potrebno da se nešto poduzme i da se razminiraju ovi krajevi. Stvarno ovi političari odvajaju novce za zbilja glupe stvari dok ovje djeca iz osnove škole prolaze pokraj mina. No glavno je da oni mogu voziti najnovije modele skupocjenih automobila dok ovdje nevini radnici stradavaju. Zanima me što se treba dogoditi da uvide što je potrebno učiniti prije svega ostalog. No nije vrijedno trošiti riječi kada ih nitko neće vidjeti. Mislim na one koji bi ih trebali vidjeti! Do sada nisam shvaćao ozbiljnost situacije u kojoj živim. Kako bi se vi osjećali da se to dogodilo u vašem "susjedstvu"? I samo još jedno pitanje mi je palo na pamet prije objave posta. Bi li što promijenila situacija da je u ovoj nesreći stradao neki rođak ovih gore što samo sjede i igraju igrice na svojim računalima??? Pitam se, pitam!

...vodite ljubav ne ratove...

za početak jedan lyric...

Have I told you how good it feels to be me,
when I'm in you?
I can only stay clean
when you are around.
Don't let me fall.
If I close my eyes forever,
would it ease the pain?
Could I breathe again?

[Chorus:]
Maybe I'm addicted,
I'm out of control,
but you're the drug
that keeps me from dying.
Maybe I'm a liar,
but all I really know is
you're the only reason I'm trying.

I am wasted away,
I made a million mistakes.
Am I too late?
There is a storm in my head;
it rains on my bed
when you are not here.
I'm not afraid of dying,
but I am afraid of losing you.

[Chorus:]
Maybe I'm addicted,
I'm out of control,
but you're the drug
that keeps me from dying.
Maybe I'm a liar,
but all I really know is
you're the only reason I'm trying.

When you're lying next to me
love is going through to me.
Oh it's beautiful.
Everything is clear to me
'till I hit reality
and I lose it all...
I lose it all...
I lose it all.
I lose it all...
Nah nah nah
nah nah nah....
Nah nah nah nah nah nah.....
nah nah nah nah nah nah....

You're the only reason,
Yeah, you're the only reason I'm trying,
Oh, I'm trying, I'm trying, I'm trying,
Don't want to lose it all,
Don't want to lose it all,
I'm trying, I'm trying..
I'm trying ...
Yeah, you know I'm addicted,
You know I'm addicted,
Yeah, you know I'm addicted....

danas neću pisati ništa o sebi... stoga... žalosno je ovo iz mog posta gore...

petak, 11.08.2006.

...oprosti...

Evo ljudi u prošlom postu sam napisao neke stvari koje su krivo zazvučale. Želim se ispričati Katarini na mojim riječima iz prošlog posta. Nisam imao namjeru povrijediti te i žao mi je šta je tako ispalo. Naravno da možemo imati ono što smo imali i nadam se da će tako i biti. Znaš da ne napuštam tek tako svoje prijatelje, osobito ne sobe koje mi znače što i ti!!! Još jednom oprosti na riječima. Kao što si napisala u komentarima nisi to zaslužila. Slažem se s time pa sam zato i napisao ovaj post. A što se tiče dojma o tebi koji ostavlja prošli post... khm... ljudi da bi shvatili kakva je Katarina osoba pročitajte one starije postove di zbilja piše ono što treba pisati i kako zaista stvari stoje! Nemojte o Katarininom karakteru suditi po prošlom postu jer nije ispravno.
To bi bilo sve za ovaj post...

četvrtak, 10.08.2006.

...rastanak...

Brian Adams - Here I Am

Here I am - this is me
There's no where else on earth I'd rather be
Here I am - it's just me and you
And tonight we make our dreams come true

It's a new world - it's a new start
It's alive with the beating of young hearts
It's a new day - it's a new plan
I've been waiting for you
Here I am

Here we are - we've just begun
And after all this time - our time has come
Ya here we are - still goin' strong
Right here in the place where we belong

Here I am - next to you
And suddenly the world is all brand new
Here I am - where I'm gonna stay
Now there's nothin standin in our way
Here I am - this is me

Evo ljudi da vam se javim. Prošlo je mnogo vremena od mog zadnjeg posta no meni je to prošlo veoma brzo. Pa evo da vam napišem što se sve događalo ovdje kod mene.
Znam da sam u prošlom postu pisao o ljepoj večeri provedenoj u društvu Katarine i o tome koliko mi znači i koliko ju volim ali stvari su se izmjenile. Ne znam baš koliko vas će me razumjeti no ovako stvari stoje. Nakon subote naravno došla je i nedjelja te sam otišao na misu. Crkva je na 50m od moje kuće tako da mi nije ni veliki problem, a i navika mi je već. Da misa. Na misi sam prvi put vidio Anu. Tada se uopće nisam obazirao tko je i odakle je jer sam mislio da imam curu. Nisam siguran jel to bila nedjelja no jedan dan sam izašao kako bi s susjedom i njegovim bratićem nabijao loptu. I tako smo se mi upoznali (Ana i ja). Ostali bi navečer i radili gluposti, zajebavali se i pričali. Igrali smo flaše istine i izazova što je bilo zanimljivo. Sve je bilo ok dok nisam susjeda moro poljubit u usta. Ne zažvalit nego samo poljubit. Al i to mi je bilo previše no pravila su pravila. Bilo je zbilja odvratnih stvari. Šta ćeš kad neki imaju zbilja bujnu maštu. tako bi mi provodili večeri, a za dana bi već malo bili ozbiljniji iako se teško može reći da je tko bio ozbiljan. Sređivali smo i mjesni dom koji je srušen u ratu. Očišćen je i sada samo stoje loši zidovi koje bi bilo najbolje sruštiti. Te subote kada smo čistili dom bila mi je prilika da se nađem s Katarinom, no njoj se nije dalo. Mislim ono... zato se i dogodilo što se dogodilo. I tada sam ja počeo kuhati. Provodio sam vrijeme s društvom vamo, a svoju curu ne mogu vidjeti. Prošlo je tako nekoliko dana kada sam se obratio Katarini pitavši ju o našoj vezi. Bio sam zbunjen ali istovremeno i sretan što je rekla da mi nismo u vezi. Uredu je meni paše no ona se odmah počela ljutiti kada je čula da imam curu. Da novu curu. Jedina prepreka tomu je bila moja „veza“ s Katarinom koje uopće nije bilo. Mislim bilo bi mi jednostavnije i manje bi razbijao glavu da sam znao da nisam u vezi s Katarinom. Zajedno smo dva ili tri tjedna. Nisam siguran koliko jer sam izgubljen u vremenu. Prošli tjedan sam cijeli dan mislio da je srijeda i tek tam pred ponoć kažu mi da je četvrtak. Ja puf. Vrijeme koje sam proveo u društvu s Anom mi je nešto najbolje što mi se moglo dogoditi ovo ljeto. Stvarno nisam ni očekivao ovako lijepo ljeto. U samo nekoliko tjedana postala mi je jednom od najboljih prijateljica. Pa mislim nije ni čudo kada je rak u horoskopu. Ipak smo jednaki. Super je osoba i pored toga jako slatka. Ljudi opisivanje nekoga kao osobe mi ne ide baš no mogu vam reći da bi ju svatko mogao poželjeti da mu bude dio života. Dio je mog života i nadam se da će ostati tako još jako dugo. Evo sada je 14:15 po satu na mom kompu. Što znači da Anchy odlazi za nekih sat vremena. Ide nazad kući u Rijeku. Ne volim rastanke, a tko ih uopće voli? Zašto moraju uopće postojati? Ggggrrrrrrrrrrrwwwwww... Volio bih da sam ju vidio danas no mislim da bi mi onda samo bilo još gore ali preživio bih. Samo da sam ju vidio. Kako ću dočekati da ju opet vidim. Pa budem poludio. A tako nam je bilo dobro, a i bit će opet. Znam da se sve ovo čini čudno. Prije par tjedana sam pisao kako sam ljud za jednom curom i kako ju volim i koliko, a sada pišem o drugoj. Moguće je i ne pretvaram se niti sam se pretvarao kako određene osobe misle. Volio sam ju, a sada volim Anu. Now she is my quen.
Ljudi ne mogu vjerovati kako mi je sve ovo vrijeme brzo prošlo. Ostalo je još 20 i neš sitno dana do nove školske godine. Hej ljudi pa kad je već prošlo toliko vremena? Prošlo je gotovo dva mjeseca od kako je završila škola, a meni ništa. Zadnjih mjesec dana nisam ni skužio. Shvatim tek kada mi netko kaže koji je datum ili kad se sam uvjerim. Ljudi dolazi mi zadnja školska godina srednje škole. Imam 18 godina!? Nisam ja baš siguran u to. Netko je pomješao neke datume u mom rodnom lisu. Kako ja mogu imati 18 godina? Nikako! Čudom. Ipak postoje. Loooooooool...
Ljudi najte se ljutiti kaj vam se ne javljam ali jednostavno nisam htio propustiti ni trenutak koji sam mogao provesti u dobrom društvu. Sada kada mi je Anchy otišla biti ću ćešće na netu pa se čujemo. Uživajte u ostatku godišnjeg odmora. Čujemo se i vidimo...

P.S. ova gore pjesma mi je jedna od najdražih jer je svirala točno u najboljem mogućem trenutku. Toliko ljepih sjećanja u samo nekoliko tjedana. Hvala Anchy!

nedjelja, 16.07.2006.

...jer ja sam zaljubljen...

Plavo jutro dolazi
u moju sobu ulazi
mirise na jabuke
i na prve poljupce

Kad te vidim kisa prestane
crni oblak odmah nestane
cijeli svijet se sa mnom raduje
a tvoj osmjeh nose ulice

REFREN
I sada znam, o znam
ja sam zaljubljen
ja sam zaljubljen
ja sam zaljubljen

Plavo jutro dolazi
u moju sobu ulazi
mirise na jabuke
i na prve poljupce

Kad te vidim kisa prestane
crni oblak odmah nestane
cijeli svijet se sa mnom raduje
a tvoj osmjeh nose ulice

I sada znam, o znam
ja sam zaljubljen

Kad te vidim kisa prestane
crni oblak odmah nestane
cijeli svijet se sa mnom raduje
a tvoj osmjeh nose ulice

I sada znam, o znam
ja sam zaljubljen


Evo prvo da počmem od rođendana. Prvi dio dana sam bio na praksi, poslije se vratio kući pa nazad u grad. Da vam pravo kažem kako je bilo sve skup ne znam jer sam mal pretjerao tako da se pola toga ne sjećam. Glavno nisam napravio niku glupost koliko mi je poznato tako da je sve u svemu ok prošlo.
Danas posjetim nakon mal više vremena blog od AnaIII. Piše o ljubavi i kako ne vjeruje u nju. Kako možeš ne vjerovati u ljubav? Imala si neuspjeha al nemoj klonuti i gubiti nadu! Ljubav nas čini sretnima i zbog nje postajemo bolje osobe. Da nebi bilo zabune ovjdje podrazumijevam i prijateljsku ljubav. Znaš pjesme od Ede Majke... u jednoj pjesmi je napisao kako je ljubav smisao života i slažem se s njime. Trebamo voljeti i biti voljeni kako bi nam život bio ugodniji. Istina da ljubav može biti naporna ali sve prijeđeš kada vidiš, zagrliš i poljubiš voljenu osobu. Nemoj klonuti! Ne mogu reći da te sada poznajem jako dobro no koliko poznajem vidim da si zanimljiva osoba i da bi ti svaki trebao pružiti priliku. Smatraj to njihovim neuspjehom, a ne svojim!!!
A sada da malo preijeđem na ljubav u mojemu životu. Kao što sam naslov kaže zaljubljen sam. Zbilja sam ludo zaljubljen u jednu fenomenalnu curu. Toliko toga bih mogao reći o njoj ali ne znam kako da to sve “stavim na papir”. Tako je jednostavna i u svakom trenutku zna što želi. Dovoljno mi je samo biti u njenom društvu kako bih se super osjećao. Zbilja ne znam što bih da je nemam. Osobu kao što je ona stvarno je teško naći i zbog toga sam posebno sretan. Volim ju i uvijek će biti negdje u mome srcu. Volim te Katarina!
Toliko od mene za ovo javljanje...
ma čujemo se...

P.S. zaboravih se zahvaliti na predivnoj večeri u fenomenalnom društvu... hvala Kato...

četvrtak, 06.07.2006.

...zamislite na vam piše neki senzacionalni naslov...

When i need you

When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away

When I need love
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day

Miles and miles of empty space in between us
A telephone can't take the place of your smile
But you know I wont be traveling for ever
It's cold out, but hold out and do like I do

When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you babe
It's only a heartbeat away

It's not easy when the road is your driver
Honey, that's a heavy load that we bear
But you know I won't be traveling a lifetime
It's cold out but hold out and do like I do
Oh I need you

When I need you
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day

When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away


Evo i od mene novi post. Najte se srditi ako bude nepovezanih misli jer to je zato što sam počeo pisati post bez ideje o čemu da pišem. Stoga...
Ovaj tjedan sam krenuo sa praksom. U svakom slučaju je bolje neg prošle godine jer prošle godine je zbilja bilo odvratno. Sjedio bih 4 sata i buljio po radioni. Šefa uglavnom nije bilo, a drugi lik koji radi je mal spaljen uz do sam imao i “dobro” društvo (pod tim mislim na lika koji je bio s menom na praksi) tako da bi i zdrav čovjek malo skrenuo, a kako ne ja. Ove godine je čista zajebancija, a i društvo i atmosfera je bolja al to na žalost ne znači da nam je sada full zabavno jer bude i jaaakooo dosadno. Ma uglavnm bolje je neg kod kuće.
Evo prođe još jedna godina i još nekoliko dana i moj rođendan. Loool biti ću punoljetan. Baš i ne zvuči tako zanimljivo kako se čini. Jedina pogodnost je starcima. Ako bi napravio kakvo veće sranje neb više oni odgovarali. Prošlo je već gotovo 18 godina od kako sam se rodio i od kako se još brže bliži kraj svijata. Ugavnom puno je to godina.
U zadnja vrijeme sam sav neki razdražljiv, napet i nervozan. Ne znam šta mi je al nije dobro. Ljeto je i trebao bih uživati, a ja se stalno s nekim posvađam. Nedavno sam se posvadio s dve najbolje prijateljice. To samo odjednom. Ne znam ni kako je došlo do toga. Sorry! Nekada zbilja znam biti neugodan i pređem granicu, a najgore je razočarenje osobe s kojom se posvadim jer inače nisam takav. Problem je u tome što ja neke sitnice koje mi dižu tlak skupljam u sebi i onda dođe neš što prelije čašu i puknem na najgori način. Trebao bih se prazniti drugačije al kako tek trebam saznati. Zbilja oprostite svi koji ste se našli u mojoj blizini kada se tako što dogodilo. Evo ljudi zbilja ne znam što više da pišem pa neću više ni pisati da neb odlutao predaleko.
Do idućeg posta...
c ya...

P.S. Ljudi pošto sam sredio komp da mi se više ne resetira mogu se posvetiti nekakvim stvarima kao što je dizajn mog bloga. Ako se nekome sviđa ovaj dizajn neka se javi pa ga može dobiti kada ja dovršim novi. Uživajte...

UPDATE: još jedan zgodan tekst... mislit ćete da pretjerujem al nekada se zbilja osjećam kako piše u ovoj spjesmi...

Umoran
umoran sam prijatelju, umoran
i od zena, i od vina, umoran
ko da mi je tristo godina

Umoran
umoran sam prijatelju, umoran
od kafane i od dima, umoran
budim se iz nekog polusna

REFREN
Doslo vrijeme da se smirimo
da uz nekog zivot zivimo
doslo vrijeme da se smirimo
pusti nek nas nosi rijeka
netko negdje na nas ceka

Umoran
umoran sam prijatelju, umoran
i od pjesme, i od tuge, umoran
i od noci sto su preduge


Umoran
umoran sam prijatelju, umoran
i od zena, i od vina, umoran
ko da mi je tristo godina
budim se iz nekog polusna
ko da mi je tristo godina

četvrtak, 22.06.2006.

...nekim čudom evo novog posta...

Lifehouse - You re all i want

Find Me Here
Speak To Me
I want to feel you
I need to hear you
You are the light
That's leading me
To the place where I find peace again.

You are the strength, that keeps me walking.
You are the hope, that keeps me trusting.
You are the light to my soul.
You are my purpose...you're everything.

How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

You calm the storms, and you give me rest.
You hold me in your hands, you won't let me fall.
You steal my heart, and you take my breath away.
Would you take me in? Take me deeper now?

How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?
And how can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

Cause you're all I want, You're all I need
You're everything,everything
You're all I want your all I need
You're everything, everything.
You're all I want you're all I need.
You're everything, everything
You're all I want you're all I need,
you're everything, everything.

And How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?
How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

Would you tell me how could it be any better than this?



Evo za čudo pišem novi post a prošlo je tek nekih tjedan dana od zadnjeg. Što da vam kažem!? Ova vručina ubija raspoloženje. Jedva čekam praksu da dođe malo neke promjene u ovu monotoniju. Iako čudno zvuči tako je. Škola je prestala što sam jedva čekao, a sad kad se zbilo ne znam što bih radio. Ma ima stvari koje bih radio naughty naughty no to nije moguće iz mnogih razloga. Stvarno ne znam što bih više sa sobom. Odjeljen sam od civilizacije posljednjih dana. Iz dvorišta nisam izašao na više od 5 min već nekoliko dana. Kao da sam u zatvoru al svojom voljom. Ubit će me ova dosada no toliko mi je dosadno tako da mi se ništa ni neda poduzeti da se nešto promijeni. Ostajem dugo budan jer je prije nemoguće zaspati, budim se dosta rano i tako ležim u krevetu i kradem Bogu sate i minute koje pakleno sporo prolaze. Bit će vrijeme da se malo zbudim i počmem se nečime zanimati i baviti.
Kao što sam spomenuo negdje u prošlom postu prekinuo sam s curom. Nije mi baš jasno kako sam se mogao na nju istresti jer zbilja rijetko tako što radim osobama koje volim poput nje. Žao mi je što se to dogodilo i što sam prekinuo no povratka više nema. Treba snositi posljedice svojih postupaka. Drago mi je što ćemo se vratiti na prijateljstvo koje smo imali prije veze. Za razliku od prošle ove godine me ne pogađa toliko to što se vračamo na prijateljstvo. Ne znam točno zašto no mislim da je zato što mi sve to još nije došlo do mozga i što to još nisam procesuiro. No i samo njezino prijateljstvo mi je stvarno velika stvar. Jučer sam gledao sanju u kojoj su pričali o prijateljstvu nakon veze. Je li moguće ili je to samo “maštarija”. Večina gosti je uvjerena da to nije moguće. Ja tvrdim da je i nadam se da ću tako tvrditi i dalje. Ali zabrinjava me što će biti sa sadašnjim prijateljstvima kada se jednog dana naši putevi razdvoje.? Što će biti kada nađemo životne partnere? Hoćemo li i dalje biti prijatelji? Hoćemo li moći biti prijatelji!? Ne mogu si zamisliti kako bi mi bilo da sada prekinem konetakte sa nekom naj frendicom. No bit će sve ok. Prijateljstvo koje imam s Kajom stvarno mi je jako važno i ne želim da ga išta ugrozi. Ono što sam ti sinoć poslao u poruci zbilja mislim iako nisam baš mislio da to kažeš svojima. To sam više vak rekao no sada i oni znaju koliko si mi draga. Jel to dobro? Nadam se da je...
Čudan završetak posta no zbilja sam se iscrpio pišuć ovo i ne znam kaj da više pišem...
Do idućeg puta...
c ya people...

četvrtak, 15.06.2006.

...long ago...

Another night
I closing in
And I remember
All our feelings within
I did you wrong
And hurt you so
I hurt you so
(Baby don't go)
Baby don't leave me
Please don't leave me this way
(Baby don't go)
Please don't leave me this way

I've fallen down
from high above
And now I'm drowning
In the sea of love
I want you back
Here by my side
Can you forgive me
Everytime when the night comes
I'm waiting
I'm waiting
everytime when the night comes
I'm waiting
for you

Godinu dana točnije 8.6.'05 otvorio sam ovaj blog. Sada se više i ne sjećam kako se to točno zbilo al znam da je tu veliku ulogu imala moja najbolja frendica. Blog sam toliko puta namjeravao zatvarati no svaki put bi se nešto dogodilo što bi me navelo da napišem post i tako odustao od namjere. Moja zadnja odluka što se tiče bloga je da ću pisati kad i kako mi se da al ga neću brisati.
Protekla godina dana...
Proteklo je već godinu dana. Ne mogu vjerovati. Prije godinu dana kada sam bio u komi vrijeme mi je tako sporo prolazilo, a sada kada pogledam vidim da vrijeme ipak leti bez stajanja. Tada mi se godina dana činila kao cijela vječnost. Budio sam se loše volje jer sam znao da je još jedan dan, 24 sata, 1440 minuta pred mnom i da moram smisliti kako da ih provedem, a stvarno nisam znao ni kako ni gdje. Po cijele dane samo sam ležao u krevetu i spavao ako sam mogao, slušao glazbu i razmišljao. Šta mi ljubav napravla... khm... Nije bila riječ samo o ljubavi prema nekoj curi nego prema mojoj najboljoj prijateljici. Nisam siguran što me više pogodilo prekid ili šansa da izgubim najbolju prijateljicu. Mučilo je to mene nekih dva – dva i pol mjeseca kada sam se počeo pomalo sređivati. I sredio sam se. Opet imam najbolju prijateljicu koja mi je među najvrijednijim osobama koje imam. S vremenom na vrijeme sjetim se pa i razmišljam o tim događajima ali sada su to samo lijepa sjećanja. Time mislim samo na onaj dobar dio, a na loši sam i zaboravio. Sada čak i vidim neki smisao u svemu tome. Još mi je draža kao prijateljica i još ju više poštujem. Mnogi me iz razreda još i sada zajebavaju, da baš zajebavaju jer to nije ništa drugoj jer sam im toliko puta objasnio i rekao da smo prijatelji ali oni su malo *** pa ne mogu to shvatiti, a ni neće, što se tiče nje ali ne zamjeram im jer su mnogi od njih plitki što se tiče toga. Ljutili se vi ili ne ali to je tako! Danas oboje imamo nove partnere i večinu svoje energije usmjeravamo prema njima. Ali opet dobro nam dođe prijetelj kojemu se možemo obratiti. Svoju novu ljubav upoznao sam još kada sam bio u komi i tako smo postali jako dobri prijatelji. Tada još nisam znao što će se s nama sve zbiti. Što da vam kažem o njoj. Fenomenalna je osoba i obožavam ju. Pošto smo jako dobri prijatelji dobro se i poznamo tako da nije bio problem vidjeti u njoj nešto više od same prijateljice. Znate kako je kada vam neka osoba priraste srcu, osvijetla pute i dovede vem ono svjetlo sa kraja tunela. Kad ne možete a da ju ne volite. Puno mi nedostaje jer se ne viđamo baš često ali kada ju vidim ništa drugo mi nije važno pa makar i svijet propadao. Valjda ću preživjeti to što mi toliko nedostaje. Budem ja još pisao o njoj.
Što se tiče ostalih događanja. Prošla je još jedna školska godina. Ok! Nije još ali još 4 dana kao da ni nema. Što je bilo bilo je. Završilo i treći razred. Još jedna godina i gotova srednja škola. Što, gdje, kako onda? Za mene još od zadnjih razreda osnovne postoji samo informatika, a od ove godine zanima me još i fizika. Do toga sam došao gledajući svog profesora fizike kako nama predaje i privlači me pomisao da se i ja neđem u toj poziciji. Budem pokušao na FER-u informatiku i fiziku na PMF-u. Vjerovtno se budem prijavio na još koji faks za informatiku jer je teško upasti. Nadam se da ću upisati to što želim. Ove godine slavim i 18 rođendan. Za nešto više od mjesec dana. Već ću imati 18, a niti izgledam niti se osjećam tako. Sada sam se sjetio da sam spominjao služenje vojske. U srijedu sam bio na novačenju. Dodjelili su mi elektronsko djelovanje. Kako mi je onaj lik što mi je to dodjelio rekao da je to vezano za računala i špijunažu preko računala sada razmišljam da ipak služim redovni vojni rok. No budem još vidio kakve će biti prilike kad budem išao služiti. Stvarno ne znam što da više pišem. To bi bilo to...
nadam se da će ovaj blog zaživjeti bar još ovoliko...
ljudi oprostite šta vam se ne javljam!!!
uživajte i navijate za neše vatrene...
do sljedećeg puta... c ya... kiss to all girls..!


Ovo gore je post kojeg sam napisao prošli petak. Nisam ga objavio iz razloga što su blogovi često bili down i zbog nekih promjena koje su se dogodile. Namjeravao sam ga izmjeniti ali ne budem. Sve je onako kako je samo što sam ja opet napravio koje sranje. Ovaj put sam ja bio zločesti dečko. Od prošlog četvrtka bio sam izrazito loše volje i veoma loše društvo. Svoju ljutnju sam skupljao i skupljao i na kraju se iskalio na osobi koja to najmanje zaslužuje. U nedjelju sam kako i obično prije spavanja nazvao svoju voljenu. Razgovarali smo no sve dalje to je više razgovor vodio nikamo. Na kraju je rezultirao time što sam ja prekinuo. Ne znam što mi je bilo no rekao sam i sad mi ža. Već iduće jutro kada sam se probudio pitao sam se što sam to učinio. Nisau mi jasni moji postupci. Volio bih da mogu to vratiti ali čini se da to neće biti moguće. Nadam se da ćeš mi oprostiti za moje ponašanje. Stvarno mi je žao. OPROSTI MI!!!
I'm bad boy...
c ya people...

subota, 27.05.2006.

...nešto...

I still hear your voice when you sleep next to me,
I still feel your touch in my dreams. (my dreams)
Forgive me my weakness,
but I don't know why.
Without you it's hard to survive.

'Cause everytime we touch,
I get this feeling,
and every time we kiss,
I swear I can fly
Can't you feel my heart beat fast?
I want this to last,
need you by my side.
'Cause everytime we touch,
I feel the static,
and everytime we kiss,
I reach for the sky.
Can't you hear my heart beat so?
I can't let you go,
want you in my life.

Your arms are my castle,
your heart is my sky.
They wipe away tears that I cry. (I cry)
The good and the bad times,
we've been through them all.
You make me rise when I fall.

'Cause everytime we touch,
I get this feeling,
and everytime we kiss,
I swear I can fly.
Can't you feel my heart beat fast?
I want this to last,
need you by my side.
'Cause everytime we touch,
I feel the static,
and everytime we kiss,
I reach for the sky.
Can't you hear my heart beat so?
I can't let you go,
want you in my life.

'Cause everytime we touch,
I get this feeling,
and everytime we kiss,
I swear I can fly.
Can't you feel my heart beat fast?
I want this to last,
need you by my side.


Prošlo je mjesec dana od mog zadnjeg posta i gotovo godina dana od otvaranja ovog bloga. Toliko stvari se promijenilo i sve je tako brzo prošlo. Želim se odmah ispričati ljudima kojima sam obečao štošta, a nisam napravio. Kato oprosti što tek danas pišem ovaj post, Ana oprosti što ti nisam napisao mail i što ti se ne javljam.
U zadnje vrijeme samo promatram kako se stvari zbivaju oko mene i nisam voljan nista poduzeti kako bih i ja postao dio tih događanja. To se odnosi na stvari koje će mi oblikovati budućnost – ozbiljne stvari... škola. Toliko se brinem što se tiče školovanja i budućeg života, a nisam spreman išta poduzeti. Samo razmišljam di i kako bi se mogo s nekim zezat i pobjeći od obaveza. Proljeće je istovremeno najgore i najbolje doba za mene. Najbolje zato što se s proljećem budi i dio mene koji tako traga za novim izazovima i pustolovinama kao i ljubavima, najgori što me sve to odvuče od obaveza i posve ih zanemarim. Proljeće uspava moju ozbiljnost i zabrinutost. O ljubavi da ni ne govorim. Kada me uhvati totalno se promijenim, izrazi krajnosti moje osobnosti i karaktera. Od neprestanog mirovanja do krajnjeg ludovanja. Samo je potrebno da mi se pruži prilika i eto me u nevolji. Ali to je samo zato što mislim da trebamo iskusiti što više stvari kako se poslije nebi pitali kako je to i nebi žalili za time. Iskoristiti svaku priliku koja nam se ukaže i ne razmišljati previše o odluci. Trebamo se ponekad ponašati i impulzivno bez razmišljanja kako bi uistinu sve probali. Nadam se da ćete uspjeti povezati moje misli i da ni prenaporno.
Jučer smo pobjedili u finalu prvenstva škole 4.e razred koji je bio tako samouvjeren i umišljen da ih je samo to i pokopalo. 4:1 rezultat je svaku pohvalu, a igra naših igrača je bila stvarno fenomenalna. Protivnici nisu mogli ništa poduzeti. Taj jadni gol koji su zabili je iz penala al smo im vratili tako što smo u zadnjoj sekundi zabili gol za 4:1. Najljepša pobjeda koja je zavrijedila i prigodnu proslavu. Domoa je mene Miku i Načelnika pozvao na žuju al mika je zbog zdravstvenih problema odbio proslavu. Najviše me iznenadila prof. tj. Domina stara koja je još pitala dal je bilo hladnog piva. Ljepo smo se napričali al je mene ono pivo i sunce navelo da prespavam cijelo popodne i dignem se tek oko 10h. Bar sam se poštenski naspavao i odmorio kako već dugo nisam.
Kato što se tiče petka stvarno je bilo super i ža mi je što se to ne događa češće... mislim da se vidimo! Budem vak završio v popovači.
To bi bilo sve za sada... idući post će biti najkasnije za prvi rođendan bloga...
Uživajte u ostatku nastavnih dana, a marutantima sretno s maturom...

nedjelja, 30.04.2006.

...sve je lako kad si mlad...

...Sve je lako kad si mlad,
svako odijelo dobro ti stoji,
ma svaka rana manje boli.
Sve je lako kad si mlad,
lakše okrečeš leđa sreći,
baš te briga s kim ćeš leći,
krv i suze mogu teći...

Mladost je najbolje doba naših života i usprkos tomu što večinu vremena provedemo u školi ili pred knjigom u životima nam se događa milijun stvari koje ponekad nismo u mogučnosti spriječiti. Uvijek kažu bezbrišna mladost... je da moš si mislit. To tako komentiraju one osobe koje nisu okusile život. Nemam ništa protiv mirnog života ali čovijek se mora negdje i nekad ispucati. Bolje da se ispucamo dok smo mladi i u društvu, nego kad već malo ostarimo. Što je najgore mnogi puknu pa im najbliži stradaju. Život je jedan i moramo ga iskoristiti što je bolje moguće. Ako smo već mladi čemu zadirati od zabave??? Zabava je sastavan dio naših života koja nam pomaže kako bi zaboravili svakidašnje probleme i malo se opustili i uživali. Iako se čini da mladi nemaju nekih ozbiljnih problema ali nama naši problemi u našem dobu predstavljaju prave izazove i kušnje koje nam znaju zadat glavobolje. Kako se razvijamo lakše riješavamo svoje probleme te smo spremniji na nove, veće i teže izazove i kušnje. Sve su to dijelovi i periodi života koji nas trebaju ojačati kao osobe i oblikovati tako da nas pamte po dobroti.
Razmišljanjima sam došao do zaključka:”Nije važan cilj našeg putovanja nego samo putovanje!”

U ponedjeljak smo pisali zadačnicu pa evo mog sastava. Ne znam što drugo da napišem pa eto stavio sam to kao novi post. I odmah da se ispričam što sam ukrao ovaj zaključak iz jednog komentara na blogu Blackrose. Nadam se da nisam trebao tražiti prava da to spomenem.
Kod mene je po običaju. Ništa mi se neda, a i škola me ubija. Ne smijem ni pomišljati na kraj godine. Kraj 3 razreda, a ja se ponašam kao da ću u njeg ić još 50 puta. Zabrinjava me sama pomisao da ću dogodine u ovo doba biti maturant. Kuda i kako dalje? Booooooožeeeee!
Što se tiče bloga ne znam ni sam više što ću učiniti. Namjeravao sam ga ugasiti ali nisam mogao to obaviti onako kako sam htio zbog toga što mi je crko monitor pa sam sad i odustao od toga do daljnjeg. Znači još neko vrijeme ću vas “oduševljavat” događajima iz života.
Ajd uživajte ljudi i nedajte da vam vrijeme pokvari raspoloženje...
C yaa...

ponedjeljak, 10.04.2006.

...treba mi nešto jače od sna da me uspava na tisuću godina... again...

Thoughtless

All of my hate cannot be found
I will not be bound by your thoughtless scheming
now you can try to tear me down
Beat me to the ground
I will see you screaming

Thumbing through the pages of my fantasies
Pushing all the mercy down, down, down
wanna see you try and take a swing at me
Come on, gonna put you on the ground, ground, ground

Why are you trying to make fun of me?
You think it's funny?
What the fuck you think it's doing to me?
You take your turn lashing out at me
I want you crying with you're dirty ass front of me


All of my hate cannot be found
I will not be bound by your thoughtless scheming
now you can try to tear me down
Beat me to the ground
I will see you screaming

Thumbing through the pages of my fantasies
I'm above you, smiling at you drown, drown, drown
gonna kill and rape you the way you raped me
And I'll pull the trigger and you're down, down, down

Why are you trying to make fun of me?
you think it's funny?
What the fuck you think it's doing to me?
You take your turn lashing out at me
I want you crying with you're dirty ass front of me


All of my hate cannot be found
I will not be drowned by your thoughtless scheming
now you can try to tear me down
Beat me to the ground
I will see you screaming

All my friends are gone, they died
They all screamed, and cried

Im gonna take you down!
GONNA TAKE YOU DOWN

All of my hate cannot be found
I will not bound by your thoughtless scheming
now you can try to tear me down
Beat me to the ground
I will see you screaming

now, all my hate cannot be found
I will not be bound by your thoughtless scheming
now you can try to tear me down
Beat me to the ground
I will see you screaming.

thanks I'v...

neću ništa posebno pisati već sam ovo stavio da ne dosađuje onaj post dok ne dobim monitor kako bih mogao ljepo učiniti vać isplanirano... svakako poslušajte ovu pjesmu , a ako ju nemate skinite ju! c yaa...

subota, 18.03.2006.

Čemu se buditi subotom..?

I Don't Want To Miss A Thing

I could stay awake just to hear your breathing
Watch you smile while you are sleeping
While you're far away dreaming
I could spend my life in this sweet surrender
I could stay lost in this moment forever
Every moment spent with you is a moment I treasure

Don't want to close my eyes
I don't want to fall asleep
Cause I'd miss you baby

And I don't want to miss a thing
Cause even when I dream of you
The sweetest dream will never do
I'd still miss you baby
And I don't want to miss a thing

Lyingclose to you feeling your heart beating
And I'm wondering what you're dreaming
Wondering if it's me you're seeing
Then I kiss your eyes
And thank God we're together
I just want to stay with you in this moment forever
Forever and ever
Don't want to close my eyes
I don't want to fall asleep
Cause I'd miss you baby
And I don't want to miss a thing
Cause even when I dream of you
The sweetest dream will never do
I 'd still miss you baby
And I don't want to miss a thing

I don't want to miss one smile
I don't want to miss one kiss
I just want to be with you
Right here with you , just like this
I just want to hold you close
Feel your heart so close to mine
And Just stay here in this moment
For all the rest of the time

Don't want to close my eyes
I don't want to fall asleep
Cause I 'd miss you baby
And I don't want to miss a thing
Cause even when I dream of you
The sweetest dream willl never do
I 'd still miss you baby
And I don't want to miss a thing

Don't want to close my eyes
I don't want to fall asleep
I don't want tomiss a thing


Ako me starci ne izlude mislim da nitko i neće. Moji stvarno imaju posebnu nadarenost da mi dignu tlak i da stvarno ubiju i ono malo dobre volje s kojom se probudiš. Istina da sam sjeban od kako sam se probudio i da je i mlađa sestra jako pomogla u tome da mi uništi dan. E pa čestitam uspjela si. Nervozan sam, ljut, isfrustriran, bezvoljan i sve ostalo. Ne znam ni kako se sve to uspjelo nakupiti u meni. Kada bih bar mogao prespavati ovaj vikend. Ovakvo šta je bilo i za očekivati jer sam još sinoć znao da ću danas biti posebno dobro raspoložen. Kada bih bar mogao nekamo otići gdje me nitko nebi znao i gdje bih mogao uživati u miru bez gnjaveže roditelja koji mi sve više i više jedu živce. Srednjevjekovni ljudi zarobljeni u modernom vremenu. Živcira me što oni u svakom vide neko zlo koje sam čeka da iskoči van i da se neš dogodi. Prkose logici. Potvrde nešto što se dogodilo al onda poslije daju neki komentar kojim stavljaju u sumnju sve što je itko rekao. U razgovoru potvrđuju sve što kažem al onda pitaju nešto što se logično može zaključiti iz mojih riječi i kad ja puknem pitaju se šta ti šiziš. I da.. nije stvar u njima nego u meni što neam dovoljno strpljenja sve ponavljati 1000 puta, a i neam ja svojih problema kojih mi je već pun k*r*c pa sam čekam da mi oni stvore neki problem. Nadam se da ja neću biti ni približno takav roditelj što se toga tiče. Aj bar su me natjerali da napišem novi post. Ipak ispadne i neko dobro iz toga.
Što se tiče proteklog tjedna bio je ok. Iako sam spušio +3 iz jednog predmeta iz kojeg sam na polugodištu imao 5. Fuj. Prekjučer sam pak prepisao 14 stranica lekcija iz povijesti. U tutorak pišemo kontrolni pa bar da nešto napravim. Dogodilo se nekoliko događaja za koje ne znam što znače al valjda ću i to shvatiti. To bi bilo to.
jedan savjet za kraj...
Život kao i ljubav i uspjeh su igre koje trebamo neprestano igrati bez obzira na razočarenja i težinu igre. Što više igramo to ćemo biti uspješniji i igru će biti lakše za igrati. Samo se moramo naučiti nositi sa razočarenjima i boli koja dolazi kako nus pojava.
Do idućeg puta...

subota, 11.03.2006.

Daj mi vina da se napijem, daj mi čašu da je razbijem...

Tri tjedna su prošla od zadnjeg posta koliko mi se čini. U ta tri tjedna sam zaradio koji jedan komad i još nekoliko loših ocjena, izašao u grad i napio se ko svinja. Posljedice još uvijek osjećam jer sam od tad u nemilosti kod roditelja. Proći će njih to samo treba proći vremena da se slegne prašina.
Već neko vrijeme sam namjeravao napisati post ali počela je korizma pa sam se odlučio odreći interneta do vikenda. Stvarno ne znam o čemu bih pisao više na blogu. Sve teže nalazim teme za postove. Nadam se da će ovaj post na nešto ličiti.
Što smatrate pod pojmom budućnost? Je li moguće utjecati na njezin tijek ili je to sve već unaprijed određeno? Smatrate li da je moguće izvesti zamisao putovanja kroz vrijeme?
Mene sama činjenica da živimo u prošlosti navodi na razmišljanje. U prošlosti da... dok informacije dođu do nas i dok ih naš mozak obradi prođe vremena, za sliku je koliko mi se čini čak jedna sekunda. Ne čini se kao mnogo vremena ali kada pogledamo što se sve može učiniti za jednu sekundu ipak je to neko zaostajanje za stvarnošću. Što uopće možemo tada smatrati stvarnošću? Prošlost, sadašnjost, budućnost... labirint u kojem se uvijek vračamo na početak. Prosječan ljudski um nije sposoban da tako nešto shvati. Isto kao što je teško shvatiti da je svemir beskonačan.
Budućnost određuju naša djela i ne vjerujem da nam je sve zapisano u zvijezdama. Svaki naš postupak mijenja konačan slijed događaja. Sami kreiramo svoju budućnost i sami smo krivi za ono što nam se dogodi. Putovanje kroz vrijeme je fenomenalna zamisao. Uvijek kad se sjetim te teme razmišljam što bih napravio da mogu putovati kroz vrijeme, tj. kuda bih otišao. Bilo bi mi fenomenalno vidjeti kako su egipčani gradili piramide, način života u to doba, ove krajeve prije nekih 1000 godina, gledati sebe kako odrastam... khm... to bi bilo zanimljivo pogledati iz drugog kuta. Pogledati do koje bi razine došla tehnologija za par stoljeća al nisam siguran bil volio vidjeti sebe u toj budućnosti jer ipak volim živjeti u nekoj neizvjesnosti iako ju ne volim. Zanima me do kad će biti života na zemlji, koliko daleko u prošlost bih se mogao vratiti... i još puno toga. Razmišljate li vi ikada o tome? Eto ne mogu ništa više pametnog izvući iz glave.
A sad još malo mojoj dosadnoj svakodnevici. U zadnje vrijeme stvarno sam nekako loše raspoložen iako se to ne primjeti kada sam u školi jer društvo i sve... Nervira me više ovo fuckin vrijeme koje nikako da se ustabili. Ne mog izać u dvorište da se prošetam ako neam čižme do koljena. Jedva čekam da zasja sunce i da više mog i vani provoditi slobodno vrijeme i da napokon budem i malo bolje volje jer ću ovako izduditiiii. U životu inače je sve isto... isti ljudi, isti postupci ista razočarenja... već sam se navikao na to. Evo ne znam što više da pišem. Idem sada još malo gledat knjigu pa ću poslije na net i objaviti ovaj post.
Do idućeg puta sretno vam svima i c yaa...

utorak, 07.03.2006.

nekoliko izgubljenih komentara kako se nebi izgubio...

(domoa 19.02.2006. 21:36) Pa baš i ne uživam. Stalno neki testovi iz fitike. Za poluditi. Nadam se da će ovo zatopljenje potrajati bar tjedan dana,jer u kući je već postalo dosdno biti po cijele dane.

(daowd 20.02.2006. 21:38) valjda će i nama osvanuti sretni dani...

(Apollo 21.02.2006. 00:29) ma ništa od zatopljenja od tjedan dana... kraj ovog tjedna snijeg... a sretni dani će doći samo je pitanje vremena... kao i uvijek...

(Nina 21.02.2006. 09:51) A bas ti je dobar ovaj blog... Mislim isto je sasvim uredu.... Ah... Onaj je malo drukciji....

(Icey 21.02.2006. 12:25) Ja sam se već zaželila svoje dobre stare monotonije, nije ni to loše u umjerenim količinama. Pruža neku sigurnost. Damn, obožavam Duran Duran.

(Mysterious Girl 22.02.2006. 18:12) Ajde, baš mi je drago što ovako razmišljaš: "sretni dani će doći samo je pitanje vremena" P.S. Obožavam ovu pjesmu, svirala je kad smo bili u zg-u.... Pusa!

(reperica 24.02.2006. 15:59) DA I ZA MOJ BLOG IH PUNO ZNA..CAK I PROFESORI MORAT CU I JA SVOJ MIJENJAT

(OLI 24.02.2006. 21:12) Poseydon oš ti više napisat nešt novo.............

(vedrana :) 25.02.2006. 00:20) pozdravljam te.....

(MiKa 26.02.2006. 23:27) Napio sam se KO MAJKA i novce potrosio sve al popit cu jos jer pijem zbog nje!!!

(Apollo 27.02.2006. 19:45) e da... mika sam još da znaš zbog koje...

(witchica 28.02.2006. 20:57) A meni nećeš reći zbog koje??

(daowd 01.03.2006. 11:40) i meni je drago što sam te upoznala

(OLI 03.03.2006. 17:29) Kad se napiješ nema boljeg od narodnjaka jel apolo,kaki nightwish i šta ti ja znam.......

((ne)zaljubljena :) 03.03.2006. 18:00) e imaš super dizajn..inadam se se nešto promjenilo u ovih dana kod tebe, naravno na bolje...nisi dugo pisao :))) pusaaaaaa

(_wind_of_change_ 03.03.2006. 20:14) ey... prvi put sam ti na blogu i stvarno je super... a što se tiče mojih staraca, da, stvarno je tako strašno... to nisu trenutni osjećaji... nego učestali i to najmanje 4-5 godina... jbg...

((ne)zaljubljena :) 03.03.2006. 20:23) ej thx na onom komentaru i naravno na svim pohvalama :) super što ti se sviđaju postovi....i nadam se da si uživao dok si čitao :)) nije kod mene sve tako mračno kao što se i čini na blogu... ovo je nemoguće jer smo daleko... i to nažalost traje 1,5 godinu...i nikako se ne mogu odlučiti i nastaviti živjeti bez njega...jer svaki put kada ga vidim opet sve iznova počinje...i to je razlog zašto je sve tako... al sam se raspisala....sorry.... i ne znam kako sam došla do tvog bloga...malo sam švrljala i nekako došla...by!!!

((ne)zaljubljena :) 04.03.2006. 20:37) ej opet ja...thx na komentaru....nadam se da ću ubzo pisati post...možda sutra ili u ponedjeljak.... :) nadam se da ćeš i ti ubrzo da te mogu komentirati ::::...pusa....::::

nedjelja, 19.02.2006.

eh da...

Come Undone

Mine, immaculate dream, made breath and skin, I’ve been waiting for you,
Signed, with a home tattoo, happy birthday to you was created for you.
(can’t ever keep from falling apart.. at the seams)
(can’t I believe you’re taking my heart.. to pieces)
Ahh, it’ll take a little time, might take a little crime to come undone
Now we’ll try to stay blind, to the hope and fear outside,
Hey child, stay wilder than the wind
And blow me in to cry.
Who do you need?
Who do you love?
When you come undone.
(chorus)
Words, playing me deja vu, like a radio tune I swear I’ve heard before,
Chill, is it something real, or the magic I’m feeding off your fingers
(can’t ever keep from falling apart.. at the seams)
(can I believe you’re taking my heart.. to pieces)
Lost, in a snow filled sky, we’ll make it alright, to come undone,
Now we’ll try to stay blind, to the hope and fear outside,
Hey child, stay wilder than the wind -
And blow me in to cry.

by: duran duran


Evo da i ja napišem koji post. Nekako mi se uopće neda al bilo bi vrijeme da nešto objavim kako ne bih zaboravio kako se to radi.
Od prošlog tjedna izdvojio bih natjecanje u odbojci, tj. navijačice koje su plesale u svakoj stanci i odgovaranje jednog predmeta iz kojeg sam dobio 4 iako nisam niš ni pogledao do 5 min prije nego će me pitati. Mogu reći da sam jako sretan što se tiče takvih stvari jer je jedan tip prije mene dobio komad, a znanje nam je tu negdje.
Za velentinovo je bilo kao i ovih godina. Ništa novo sve po starom al ove godine bar nisam bio dežuran.
Novo je i to da su neki pojedinci otkrili adresu drugog bloga. Znam da je zabranjeno voće najslađa al valjda postoji razlog zašto tu adresu nisam razglasio na sva zvona. ok. Sad bar znam kome takve stvari ne smijem govoriti iako to nije prvi put da se to dogodilo.
U zadnje vrijeme raspoloženje mi se mijenja iz sata u sat. Najgore mije što ni sam ne znam točno kako bih opisao kako se osjećam. Živim svoj život al nekako taško mi je išta učiniti kao bih prekinuo svakodnevnu monotoniju. Opet sam željan nekih promjena samo se bojim što će se na kraju promijeniti. Kada bih mogao najradje bih okrenuo cijeli svoj život za 180° da vidim bil bilo kakvih razlika. Dolazi proljeće pa se nadam da će to malo promijeniti moju monotoniju.
Nadam se da vi uživate...
do idućeg puta...

četvrtak, 09.02.2006.

sa danom zakašnjenja...

Karta

Izgubljeni čovječe,
nađi se u ljubavi.
Ne lutaj besciljno svijetom
u potrazi za smislom.

Zar ne znaš
da se on krije duboko u duši,
tamo gdje skrivaš
lica i imena svojih najbližih?

Oni su
tvoje izbavljenje i spas
potrebni ti u životu
obojenom naporom putovanja.


by: my older sister

započeo sam ovaj post pjesmom jedne od moji starijih sisterki jer su me htjele ucjenjivati time što nisam rekao roditeljima za komad iz hrvatskog. E pa razočarat ću vas time što vam to nije uspjelo jer je prije tjedan dana bio roditeljski pa sam sam rekao. Jesam li rekao da mi sisterke čitaju blog? Samo mi još fali da mi i starci počnu čitat. Kad sam rekao da sam dobio komad, a to je bilo nekoliko minuta prije nego li su krenuli na roditeljski mislio sam da sam pravo nagrabusio jer su bili ljuti kao puške. Kad su se vratili sa roditeljskog bilo je prigovora al ni u pola kako sam očekivao. A šta će... ipak sam im ja jedini sin. Nekad čak pomislim kako bi mi bilo bolje da imam strože roditelje al zašto mijenjati nešto što je već dobro...?!
U proteklih tjedan i koliko već dana kako nisam objavio novi post nije se ništa toliko značajno dogodilo. U prošli petak smo imali pet sati umjesto sedam (nismo imali zadnja dva sata jer je profesor išao poslovno u zg). Drugi sat smo imali tjelesni i tako mika i ja odemo u “teretanu” vidit što se može raditi. Došli smo tamo kad cure igraju badminton. Mi mal gledali al curama iz razreda brzo dosadilo pa smo mi preuzeli. Igrali smo protiv cura iz g razreda i kako bi igra bila zanimljivija dogovorimo se da kad jedna ekipa izgubi poen skine jedan dio odjeće. Nakon što je mika skinuo gornji dio trenirke cure su izgubile dovoljeno bodova da nam više nikad neb stale pred oči. Al oprostili smo im. Poslije došla dva sata matke i automatika... čista dosada. I na kraju utakmica naše škole protiv obrtničke. Naravno mi smo pobjedili al su se držali bolje od gime koju smo pobjedili 5:1. Nema nam ravnih...
Ovaj tjedan je postao već nekako dinamičniji. Profesori su počeli pitati, ugovaraju se kontrolni... sve se vraća na staro. Danas sam već odgovarao jedan predmet. Dobio sam 4 al nisam baš zadovoljan jer sam imao 5 na polugodištu i pitala me i neš iz prvog polugodišta, a ja nisam znao da će pitati al sve je na kraju ispalo dobro za mene jer me pitala ono čeg se sječam. Jučer sam trebao pisati ispravak jednog dijela gradiva iz matematike al još ni sam ne znam kako odgovorili su me genijalci iz razreda. Idući tjedan će biti gadan. U utorak pišemo matematiku, a za još dva predmeta nije sigurno kad pišemo.
To bi bilo to za ovaj put...

P.S. ljudi najte se srditi kaj vam ne stavljam komentare... nisam baš na netu u posljednje vrijeme...

ponedjeljak, 30.01.2006.

... došao i taj čas...

Evo da i ja napokon nakon dva tjedna napišem koji post al tko zna kad bi ga i napisao da se danas nije dogodilo nešto što još nikom iz razreda nije uspjelo u ove tri godine. Dobio sam komad iz hrvatskog i to iz odgovaranja... od razrednice... za poludit. Počeo sat i ona tam piše neke priložne oznake na ploči i kako ih odrediti u rečenici. Pošeo sam lijen i inače ništa ne pišem napisao sam samo kako se koja priložna oznaka zove što mi je i dovoljno samo kad bi tu bio kraj. I tako ona završila i koga će neg mene... ja mal pričo i ona me prozove da joj pokažem šta sam napisao i kad je vidjela... o pa ti niš ne pišeš, ti sve znaš... sad ćeš ti odgovarat za ocjenu... ajd dobro štać drugo. I da ona men dvije rečenice da odredim te priložne oznake, a ja niš. Istina nisam znao al kako bih mogao i znati kad još nisam ni zapamtio kak se sve zovu. Znam njih nekoliko osnovnih koje smo učili u osnovnoj, a ona tam dala njih desetak i prvi put čuo za tak šta i sad da odmah zapamtim kak se zovu. I tako ostale dvije rečenice ne riješene, a treća khm... šta da kažem. Trebao sam odrediti rečenične djelove subjekt i predikat al pošto mi se u glavi sve okrenulo nisam ju ni skužio šta trebam, a kad sam skužio već je bilo kasno. Koja bruka... inače sve ocjene kažem starcima al ovo mi je tak bed reć... hrvatski pa komad...
Prošli vikend mi je crko monitor i tako da sam sad primoran raditi na nekom iz srednjeg vijeka. Tako da se nemojte ljutit što sam odugovlačio s postom i kad dobim monitor stavim nekoliko slika moje raje. Tri tjedna sam bio bez mobitela što me izluđivalo i sad je definitivno da si moram kupit novi, a u međuvremenu koristiti kantu. U školi je bilo sasvim ok jer još nitko do danas nije dobio ni jednu ocjenu pa nije bilo napetosti koja uništava raspoloženje. U razredu kao i inače. Samo što je i ravnatelj već nešt puko pa hoće da još neke iz razreda izbaci iz razreda među kojima je i svima poznat Mika the fucker. Samo nam još to fali da jedan od “zabavljača” izbace iz škole.
Eto ne znam što više da pišem... do idućeg puta...

subota, 14.01.2006.

...nekoliko promjena...

kao što vidite napravio sam nekoliko promjena što se tiče bloga...
dizajn... kome se ne sviđa neka trpi ako će posjećivat ovaj blog... :-P
naziv... pao mi je na pamet dok sam gledao jednu sliku i tako je ostalo jer sam prelijen da bih smišljao novi...
nick... da... novi nick mi je: "Apollo"... to je naziv grčkog boga glazbe... konkurencija je bila velika ali ovaj je pobjedio...
evo i ja nakon dugo vremena pišem novi post... stvari su se u posljednje vrijeme vrtile samo oko bloga jer mi je ovo uzelo dosta vremena iako je glavni problem bio kad sam trebao napraviti kod... ali da nije bilo starog i sisterke koji su morali visit za kompom to bi bilo gotovo za dan dva... no dobro...
sada imam važnijeg posla pa ću novi post objavit... tko zna kada... ali ne gubite nadu... nikad se ne zna kada će novi post...
u svakom slučaju ostavite komentar o dizajnu bloga, ali ono što stvarno mislite...
do idućeg puta... c ya...

nedjelja, 01.01.2006.

.................................

Evo napokon da sam skupio dovoljno volje da pišem novi post...
SRETNA NOVA GODINA!!!
Novu sam dočekao sa društvom iz osnovne i bilo je ludilo...
Došli samo oko 9 u ali tek oko 10 se potpuno skupilo društvo... počeli smo u charliu i nakon pića krenuli prema exitu ali tamo se moglo samo sa ulaznicama pa smo produžili do stagea gdje smo i dočekali novu... bilo je zanimljivo nakon dugo vremena vidjeti neke face... poslje ponoći u stageu se naravno raspalo i krenusmo dalje... opet prema exitu ali ovaj put su i vrata bila zaključana... pošto nismo mogli ući uzeli smo suvenir... vjenac sa vrata... i nazad do charlia... tamo smo se smjestili i još popili tko je što „mogao“... samo mi je žao što smo izgubili suvenir... štać kad sam smotan... došla dvojca i zagrle me, a ja, pošto sam se posvađo sa gravitacijom, naslonim se na ogradu iznad ulaza i ispadne mi suvenir nekome na glavu tko je bio ispod... poslje se neki tip došo gore prodavat pamet ali sve je završilo ok... ako se tako može protumačiti... sjedimo mi mirno i dođe gazda i pita nas tko šta pije, a konobarica prije koju minutu odnijela čaše i flaše... ja pokažem žuju koju je u međuvremenu jedan idiot mazno men sa stola, a ostali niš... i pošto je ispalo da nas trojca pijemo jednu žuju bili smo istjerani... koma... prošetali do besta ali tam gužva i tak smo sam malo prošli unutra... otišli do paladiuma ali tam skoro nikoga pa se vratili do centra gdje sam sreo pijandure iz razreda... svi u nekom svom svijetu... što radi alkohol... i već je došlo pol 3 tak da smo otišli kuć...
Osim što je danas nova godina nema ništa novoga. Sve je po starom i dosadno osim što smišljam kako objasniti onima na regrutaciji da ne želim služiti normalni vojni rok već civilni. Čuo sam da se mora imat dobar razlog ali nać ja njega već kao i za sve ostale stvari.
Do idućeg puta...
C ya people...

nedjelja, 25.12.2005.

što reći... sretan božić...

pošto mi pisanje čestitki nije jača strana želim vam ispunjenje vaših želja... nadam se da vam je to dovoljno... :-)... novi post slijedi... za one koje zanima...

srijeda, 14.12.2005.

day's shit...

Be like that

He spends his nights in California, watching
The stars on the big screen
Then he lies awake and he wonders, why
Can’t that be me
Cause in his life he is filled with all these good intentions
He’s left a lot of things he’d rather not
Mention right now
But just before he says goodnight, he looks
Up with a little smile at me and he says

If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do

Now and dreams we run

She spends her days up in the north park,
Watching the people as they pass
And all she wants is just a little piece of
This dream, is that too much to ask
With a safe home, and a warm bed, on a
quiet little street
All she wants is just that something to
Hold onto, that’s all she needs

Yeah!!

If I could be like that,
I would give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do

I’m falling into this, in dreams
We run away

If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do

If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do

If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I
do, what would I do

Falling in
I feel I am falling in, to this again

by: Three Doors Down


Dan je jednostavno rečeno, ne može se jednostavno reći. Nea takve riječi kojom bih mogao opisati ovaj dan. Vako duboko već dugo nisam bio.
Sve je počelo na prvom satu kada smo pisali matku. Ne mog vjerovat na kakvim glupostima sam napravio greške ... tipično za me. Drugi sat mi je krepo fotić ali hvala Bogu samo zbog baterija. Treći sat sam spušio komad iz fizike. Da ne dođe do zabune nisam niš odgovarao već sam samo rekao profesoru da mi piše komad jer neam pojma, a neam pojma jer je jedno đubre zaboravilo moju bilježnicu. Trebao sam odgovarati jer nisam pisao kontrolni u ponedjeljak jer nisam bio u školi ali opravdano. Vjerojatno bih uspio navuć labudana ali rekao sam si da neću to radit, bar iz fizike, a što se tiče onog đubretara što mi nije donio bilježnicu. Hmm... Stvarno neam rijeći. Ali ti neć zaboravit ono jučer. Poslao sam ti poruku prije 6h, a teb se nije dalo tražiti bilježnicu jer je jutro, a kako si se smijao tome. Kako ću se samo ja smijati kad budeš od mene neš tražio, a znam da hoćeš. Možemo biti dobri i bit ćemo ali ... ajd da se još nis onako jučer ponašao pa još nekak ali ne ti sve pretvoriš u zajebanciju. E pa komad iz fizike mi nije zjebancija. Da nastavim sa danom... četvrti sat TZK. Sve bi bilo još ok da nisam drmnuo ramenom o jednu šipku od neke sprave nakon što sam pokupio lopticu od badmintona. Još uvijek mi rame trne. Peti sat smo imali prof. Marinac. Pitala je pa sam i ja došao na red ali očekivano i tek na kraju sata tako da sutra nastavljam. Prof. stvarno nekad zna začuditi ocjenama. Šesti sat nismo imali rasku, a sedmi sat „amen“. Nakon odmora od 20 minuti opet nastava. Dva sata kod profesora kod kojeg bi trebali provest jedne vježbe sa nama. Teško vam je to opisati. Poslje toga sam se po prilično iznervirao jer smo imali snimanje nekih karakteristika tranzistora na računalu. Stvarno sam poludio. Tako je završila nastava za danas. Poslje nastave sam otišao do željezničkog. Bio tamo do nekih 5 i deset, a poslje otišao pred gimu gdje sam se trebao nać sa starim i starom koja je išla na roditeljski sisterki. Naravno gdje bi moj stari bi on. On je otišao i ja moro čekat do 6 da bi on došao. Ono izgovor je ... pa ja nisam znao niš za tebe, a ono trebao sam ići avionom kuć. Tako da mi je dan totalka...

subota, 10.12.2005.

milicioneri...

Prijemni ispit za MUP Srbije

Prijemni ispit za policajce: Kandidati moraju znati citati ili pisati - oboje nije potrebno. Pomocna sredstva nisu dozvoljena. Rok za izradu testa - 8 sati. Svaki koji prepisuje dobija dodatnih pet bodova zbog izuzetne inicijative. Puno srece pri resavanju testa!

Pitanja:

1. Tko je pobedio u II svjetskom ratu, a tko je bio drugi?

2. Od cega je napravljen srebrni dolar?

3. Objasni Ajnstajnovu "teoriju relativiteta" ili napisi njeno ime.

4. Velikim slovima napisati: pas, macka, krumpir.

5. Kada pocinju novosti u 19:30?

6. Koliko je otprilike bilo bozijih zapovesti?

7. Postojalo je 6 kraljeva sa imenom George, zadnji se zvao George VI.
Kako se zvalo ostalih pet?

8. Napisati brojeve 1-10 unazad. Za svaki pogresno napisani broj odbija
se jedan bod.

9. Tko je izumio Otto motor?

10. Koji instrument je svirao Mujo harmonikaš?

11. Razumes li Njutnov zakon gravitacije Odgovoriti sa DA ili NE!)

12. Berlin je glavni grad koje drzave? (ne vise od jednog odgovora!)

13. Zaokruzi neodgovarajucu osobu u nizu: a. Martin Luther King b.
Papa c. Mahatma Gandhi d. Đek Trbosjek

14. Vasco Da Gama poduzeo je tri morska putovanja. Na jednom od njih je
umro. Na kojem po redu putovanju?

15. Kolumbovo jaje je: a. Jaje jedne vrste ptice b. Specialnp kuhano
jaje za dorucak c. Dio tijela slavnog moreplovca

četvrtak, 08.12.2005.

looooool.....

nekoliko slikica sa iskona... slika vrijedi tisuću rijeći...


Živijo eurokrem!


Na after partiju...

utorak, 06.12.2005.

hmmmm....

Do you know:
What is like when you pass me by?
When I see you?
When I catch your sight,
I start burn from the inside,
And I'm sick of this life
Coz you're not mine...
And it looks like you'll never be...

and don't ask anything!!!

subota, 03.12.2005.

SLOW DANCE

Have you ever watched kids
On a merry-go-round?
Or listened to the rain
Slapping on the ground?
Ever followed a butterfly's erratic flight?
Or gazed at the sun into the fading night?
You better slow down.
Don't dance so fast.
Time is short.
&g t;
The music won't last.
Do you run through each day
On the fly?
When you ask How are you?
Do you hear the reply?
When the day is done
Do you lie in your bed
With the next hundred chores
Running through your head?
You'd better slow down
Don't dance so fast.
Time is short.
The music won't last.
Ever told your child,
We'll do it tomorrow?
And in your haste,
Not see his sorrow?
Ever lost touch,
Let a good friendship die
Cause you never had time
To call and say,"Hi"
You'd better slow down.
Don't dance so fast.
Time is short.
The music won't last.
When you run so fast to get somewhere
You miss half the fun of getting there.
When you worry and hurry through your day,
It is like an unopened gift....
Thrown away.
Life is not a race.
Do take it slower
Hear the music
Before the song is over.

upravo sam ovu pjesmu malo prije pročitao u mailu... pjesmu je napisala djevojčica kojoj je ostalo još nekih 6 mjeseci života... zašto nam se prvo treba desit neka nesreća da počnemo drugačije gledati na život??? zašto čekati sutra ako to možemo još danas napraviti... početi se ponašati sukladno činjenici da nam je ovo jedini žvot i da neamo druge prilike... koliko toga nam se mora dogoditi da počnemo živjeti svaki trenutak??? zar nije lakše učiti iz tuđih "pogrešaka"??? zašto nam je priroda takva da sami sebi zagorčavamo život...??? "Sam sam sebi najveći neprijatelj" reče Robbie Williams... sorry što sam ti ukrao dio posta... u potpunosti se slažem s njegovom izjavom... koliko sam si samo puta zagorčao život samo što se tiče škole i neučenja za ispitivanja i kontrolne, a ovako da i ne govorim... lijenost i nepromišljenost u večini slučajeva moji su najveći neprijatelji... ali izgleda da ipak imam sreće iako sam to demantirao prije na ovom blogu... da neam sreće i ja bih rekao dosta dobro pamčenje u nekim situacijama ja bih imao ozbiljnijih problema u školi iako nije da ih i ovako neam ali to nije ništa posebno što se ne da ispraviti... pitanje za vas... živite li svaki trenutak??? ako ne kada ćete početi???
danas u školi je bilo totalno fucked up... prvi sat sam namjeravao učiti matematiku jer je rekao pitati ali učili smo novo jer je ispitivanje zavrčilo u rekordnom vremenu... drugi sat smo imali tzk ali mi je bilo mal dosadno ali sam rekao da više neć učiti na tzk-u pa da ne znam što se dogodi... 3.,4. sat smo imali matku... prvi (3.) sat smo ponavljali zadatke, a četvrti smo pisali... sreća... dobio sam grupu u kojoj su bili zadatci kakve smo riješavali sat prije... nadam se da će mi ovo biti prva petica iz matke do sada ako opet na gluposti nisam pogriješio... sat poslje toga smo imali automatiku... ništa posebno... radili novo gradivo... zadnja dva sata smo imali elektroničke sklopove i komponente... niš posebno... bilo dosadno... i još htio da ostanem do 13:20, a u 13:15 ide autobus, a drugi ide tek u 15h... e pa nisam toliki... još me neb pustio da nisam imao bonus...
pošto danas nisam bio nešto posebno raspoložen, a posebno na zadnja dva sata, dan je bio užasan... na predzadnjem satu su me dvoje dosadnjakovića ispitivali kao da sam počinio neki teški zločin, a oni su istražitelji... ok. zanimalo ih je što mi je iako mi nije jasno odakle je sad njima toliko stalo znati što je meni al dobro... mika na svom blogu si napisao biser koji ti je maja rekla... a što nisi napisao biser koji si ti napravio... tj. da si pokuša ono što ti je ona rekla... (bolesti... Bože pomozi...)... stalno ste me pitali što mi je i kad sam govorio da ne znam bio sam iskren iako ne potpuno jer sam bio i još sam ljut na neke ljude... kako možeš reći da svoje probleme ne iskaljujem na drugima...??? a koji si ti k.... radio u srijedu i četvrtak??? zato mi uopće nemoj pametovat... uopće neam pojama zašto ja ovo sad i pišem... ali ok... kad sam počeo napisat ću do kraja... hvala na komplimentima majo ali da me malo bolje poznaš znala bi da tvoji komplimenti ne stoje... a što ste toliko zapeli za to??? nije mi bilo do priče i šta sad... uostalom baš me briga...
to bi bilo sve za danas... tj. jučer...

'till next time... c ya people...